nedjelja, 19.04.2009.

Daj da sve zaboravim dok tebe ljubim.

Reci mi...

Kako možeš voljeti slobodu i voljeti mene?
Iako, ne vjerujem da me voliš. Ne onako kako bi trebala...

Kako možeš bacati novčiće svaki dan u čarapu sanjareći o azurnim morima i cestama bez kraja,
te u isto vrijeme čuvati me za pod stare dane...?

Reci mi,

nevina prevrtljivosti moja, kako imaš srca dovoljno za voljeti cijeli svijet, a opet tako bešćutno, u dva pokreta, spremiti sva naša sjećanja na dno kutije i baciti ključ? I čuvati ga kao breme koje uvijek peče, duboko duboko u tebi?

Zašto odlaziš svaki puta kad osjetiš južinu u svojoj kosi?

Čega se bojiš? Ljudi, ljubavi...spona koje spajaju? Mene, stranca na ulici... sebe?


Barem ovaj put, daj mi slamku za koju ću se hvatati. Bilo kakvu utjehu... poljubac na rastanku.

Ostavi osmijeh ili dodir.

Nešto što se neće promijeniti. Nešto što nećeš uništiti i ponovno izgraditi.


Ili, barem, daj mi sebe.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Prizor iz hollywoodskih filmova.

Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.

Fuck damnation, man! Fuck redemption! We are God's unwanted children? So be it!

First you have to give up, first you have to *know*... not fear... *know*... that someday you're gonna die.